Transfer embriona je verovatno najkritičniji korak u IVF procesu. Na površini, to izgleda kao relativno jednostavna procedura. Embrioni se stavljaju u kateter i lekar ih deponuje kroz cervikalni kanal u šupljinu materice. Ova intervencija traje samo nekoliko minuta i obično se radi kada je pacijentkinja potpuno budna.
Iako može izgledati jednostavno, “đavo je u detaljima”. Embrioni moraju biti nežno (atraumatski) deponovani u šupljinu materice na mesto koje je optimalno za implantaciju ili u suprotnom ciklus neće funkcionisati.
Publikacije naglašavaju važnost tehnike prenosa embriona u maksimiziranju rezultata potpomognute oplodnje.
Najpre samo izvođenje probnog transfera, kontaminacija vrha katetera krvlju tkivom iz sluzokože materice (što ukazuje na traumatski transfer), kao i na pojavu zadržanih ili izbačenih embriona. Ostale varijable koje utiču na ishod uključuju tip korišćenog katetera, zapreminu i tip medija za prenos, prisustvo bakterija u grliću materice ili na vrhu katetera i upotrebu ultrazvučnog navođenja.
Cilj je da se izbegnu teški transferi embriona.
Upotreba ultrazvučnog navođenja je kritična. U BioCell Hospital bolnici koristimo ultrazvuk abdomena da bismo olakšali pravilno postavljanje embriona. Pacijent ima punu bešiku i to pomaže pravilnoj vizualizaciji vrha katetera.
Cervikalna sluz mora biti potpuno uklonjena. Ovo se može uraditi pomoću katetera i medija za kulturu, a zatim se špric koristi za usisavanje preostale sluzi. Veoma je važno da se ukloni sva sluz grlića materice. U suprotnom, žilava sluz grlića materice može se zakačiti za vrh katetera i izbaciti embrione.
Najbolje mesto za prenos embriona je u sredini šupljine (1,5 cm od fundusa). Ako se embrioni prenesu previsoko, to povećava verovatnoću traume endometrijuma i može izazvati kontrakcije materice koje mogu izbaciti embrione. Preniski transferi rezultiraju nižim stopama trudnoće.
Treba izbegavati kontrakcije materice, zbog toga se izbegava upotreba tenakuluma (instrumenta nalik kandži koji se koristi za ispravljanje grlića materice i olakšavanje pristupa šupljini materice) koji može da izazove kontrakcije materice.
Embrioni se moraju nežno deponovati. Ovo se postiže polaganim pritiskom na klip šprica koji je pričvršćen za kateter za transfer embriona.
Dostupne su dve vrste katetera: meki i kruti. Sada je konačno pokazano da meki kateteri imaju veće stope uspeha u poređenju sa čvrstim kateterima. Veruje se da meki kateteri lakše prate konturu šupljine materice i na taj način rezultiraju manjim rizikom od začepljenja vrha krvlju, sluzi ili sluznicom materice, što uzrokuje manje „traume“ ili narušavanja sluznice. Za prolazak kroz cervikalni kanal može se koristiti stajlet ili čvrsti kateter. Važno je da vrh ne napreduje dalje od cervikalnog kanala (unutrašnjeg osa). Obturator se zatim uklanja i embrioni koji se stavljaju u meki kateter prolaze kroz centralni kanal stajleta u uterinu šupljinu.
Apsolutno mirovanje je i apsolutno NE nakon trransfera. Mnoge studije su pokazale da nema poboljšanja ishoda implantacije time što pacijenkinja neprekidno odmora u krevetu. U stvari, neki radovi su pokazali niže stope trudnoće sa odmorom u krevetu.
Novija istraživanja pokazuju da se uspeh smanjuje ako postoji kašnjenje u transferu embriona u matericu nakon što su embrioni ubačeni u kateter za transfer embriona. Veruje se da je kašnjenje veće od 120 sekundi značajno. To je zato što su embrioni izloženi promenama temperature i sobnom vazduhu (nakon što su izvađeni iz kontrolisanog okruženja u inkubatoru).
Ponekad se pacijentima daje neki lek za opuštanje, a nekim pacijenkinjama će biti potrebna anestezija za transfer embriona.
Za celokupan cenovnik svih usluga BioCell Hospital bolnice kliknite na CENOVNIK.
Za sve dodatne informacije i zakazivanja pozovite kontakt centar BioCell Hospital bolnice na 011 66 88 000 ili 066 66 77 025, a možete nas kontaktirati i putem kontakt forme klikom na link KONTAKT