Prošlo je već više od 30 godina od prvog živorođenja nakon prenosa zamrznutog (krioprezerviranog) embriona. Sposobnost uspešnog zamrzavanja embriona imala je dubok uticaj na razvoj i ishod potpomognute reproduktivne tehnologije.
Krioembriotransfer poboljšao je efikasnost, podstakao prenos manjeg broja embriona u matericu i time smanjio komplikacije koje proizlaze iz prevremenog rođenja.
Klinike za IVF, pa i BioCell Hospital, često preporučuju selektivni transfer jednog embriona kod mlađih pacijenata sa embrionima dobrog kvaliteta;
Poslednjih godina, broj ciklusa prenosa zamrznutih embriona drastično se povećao. Ovo se desilo iz nekoliko razloga:
Veoma je važno da sluznica materice (endometrijum) bude „prihvatljiva“ za implantaciju embriona. Za pripremu endometrijuma korišćeno je nekoliko protokola. U ciklusima prenosa zamrznutih embriona (NC-FET) „prirodnog ciklusa“, uglavnom se trenutak ovulacije koristi kao marker za vreme odmrzavanja i prenosa embriona.
U takozvanom „veštačkom ciklusu“ FET (AC-FET), pacijent se tretira estrogenom i progesteronom, kako bi se oponašao prirodni ciklus. Korišćenje estrogena počinje sa menstruacijom, da bi se podstakao rast sluzokože materice i suzbijanje ovulacije. Kada je obloga adekvatna, progesteron se pokreće, imitirajući ovulaciju, čime omogućava planiranje odmrzavanja i transfera embriona.
Upravo ovim pitanjem bavila se grupa istraživača (2016). Tim je sproveo multicentrično prospektivno randomizovano ispitivanje upoređujući AC-FET i NC-FET. Sagledali su pacijente starosti između 18 i 40 godina, redovne menstruacije (26-35 dana) i zamrznute embrione. Isključene su pacijentkinje sa anomalijama materice, one sa kontraindikacijama na upotrebu lekova i one koje koriste donorske ćelije.
Pacijenti randomizirani u NC-FET grupu praćeni su serijskim ultrazvukom od 10. do 12. dana njihovog menstrualnog ciklusa. Kada je folikul bio prečnika 16 – 20 mm, dat je hCG triger (Pregnil 5000 jedinica ili Ovitrelle 250 mg). Transfer embriona je izvršen 3-4 dana kasnije za embrione u fazi cepanja i 6-7 dana kasnije za blastociste.
Tokom petogodišnjeg perioda (februar 2009. – april 2014.) u studiju je bilo uključeno 1032 pacijenta. Pacijenti su bili mladi (srednja starost 33,5 godina) i prosečno trajanje neplodnosti je bilo 3 godine. Stopa živog rađanja (LBR) po pacijentu nakon NC-FET bila je 11,5% (57/495) naspram 8,8% kod AC-FET (41/464). Stopa preživljavanja embriona bila je oko 72%, tj. mnogi pacijenti nisu imali transfer embriona jer embrion nije preživeo odmrzavanje.
LBR po transferu embriona u NC-FET ciklusima bio je 14,5% (57/394) i 12,1% (41/340) u AC-FET ciklusima. Tako su oba protokola imala sličnu stopu živorođenosti.
Oba protokola se mogu koristiti za FET.
Prihvatljivije je koristiti AC-FET jer je lakše pratiti pacijente na ovom protokolu i mnogo lakše planirati datum transfera embriona. Pošto se transfer embriona vrši 6. dana nakon početka progesterona, progesteron se može započeti tempirano tako da se transfer embriona shodno tom danu zakazuje.
Sa NC-FET-om, nije uvek moguće proceniti kada će vodeći folikul biti prečnika 16 – 20 mm i stoga zakazivanje FET-a može biti teško.
Obično se koristi NC-FET samo kod pacijenata koji nisu uspeli u nekoliko pokušaja AC-FET, imaju neadekvatnu debljinu endometrijuma ili imaju prerano povišenje nivoa progesterona u programiranim ciklusima.
Za celokupan cenovnik svih usluga BioCell Hospital bolnice kliknite na CENOVNIK.
Za sve dodatne informacije i zakazivanja pozovite kontakt centar BioCell Hospital bolnice na 011 66 88 000 ili 060 66 88 000 a možete nas kontaktirati i putem kontakt forme klikom na link KONTAKT