VTO podrazumeva uzimanje jajne ćelije iz tela žene, oplodnju u laboratorijskim uslovima i vraćanje oplođene jajne ćelije ili embriona u matericu posle nekoliko dana od oplodnje. Ceo postupak se izvodi van tela pa se zato ova procedura kod nas naziva vantelesna oplodnja.
Metoda jeste veoma komplikovana i neophodni su posebni uslovi, laboratorija i oprema kao i uvežbana ekipa. Tim čine ginekolog, embriolog, genetičar, mikrobiolog, medicinske sestre i dr. Zbog svih okolnosti ova metoda može biti skupa.
Zahvaljujući sve boljoj savremenoj opremi, vantelesna oplodnja pokazuje visok stepen uspešnosti, koji se kreće od 22% do 40% iznetih trudnoća po jednom pokušaju. Od kada je 1992. godine u proceduru ušla metoda mikrofertilizacije (intraćelijske injekcije spermatozoida – ICSI), danas je definitivno razrešen i problem steriliteta muškarca.
Najčešći razlog za IVF je neprohodnost jajovoda zbog zapaljenja na njima, tumora ili odstranjenja jajovoda zbog vanmaterične trudnoće. To je indikacija za vantelesnu oplodnju u oko 65% slučajeva, kaže statistika. Svakako postoje i drugi razlozi kao što su endometrioza, imunološki uzroci steriliteta.
Najčešći razlozi koji vode ka IVF proceduri, a potiču od strane muškarca su oligospermija, astenospermija i prisustvo većeg broja patoloških oblika spermatozoida.
Bračni infertilitet gde oba partnera nemaju zdravstvenih problema i nije pronađen nijedan razlog za neplodnost pogađa negde oko 20% parova.
Pre IVF procedure, osim ginekološkog pregleda, potrebno je uraditi niz analiza: ultrazvučni pregled, histerosalpingografiju, eventualno histeroskopiju radi ispitivanja prostranstva materice i prohodnosti grlića, briseve, hormone…Da pogledate spisak svih neophodnih analiza kliknite na link ANALIZE.
IVF podrazumeva stimulaciju jajnika da proizvedu više jajnih ćelija koje se u određenom danu ciklusa, pod kontrolom ultrazvuka, izvade zajedno sa folikularnom tečnošću i oplode u spoljnim uslovima (odatle i naziv «in vitro fertilizacija»), te se potom u obliku oplođene jajne ćelije ili embriona vraćaju u matericu.
Za ovaj proces je potrebno imati zdravu matericu normalnog izgleda, kao i normalne jajnike koji će reagovati na datu stimulaciju. Jajovodi nisu potrebni u ovom procesu, što je vrlo važno kod pacijentkinja koje ih nemaju zbog prethodnih operacija.
Za razliku od prirodnog ciklusa gde se do stadijuma zrelog folikula, koji u sebi sadrži jajnu ćeliju sposobnu da bude oplođena, razvije jedan (retko dva folikula), u postupku koji nazivamo kontrolisana ovarijalna hiperstimulacija broj folikula koji u sebi sadrže zrelu jajnu ćeliju sposobnu da bude oplođena raste na 5, 10 i više od 15. Ovo zavisnosti od primenjene šeme indukcije ovulacije i reakcije jajnika na primenjenu terapiju.
Podrazumeva davanje lekova koji u sebi sadrže prirodne ili sintetske hormone koji su presudni u podsticaju rasta jajnih folikula u kojima se nalaze jajne ćelije. Najznačajniji hormon u podsticaju rasta folikula je FSH (folikulostimulirajući hormon). Ovaj hormon inače stvara hipofiza, endokrina žlezda smeštena na bazi mozga. Pored FSH u proces je uključen i drugi hormon koji stvara hipofiza: LH (luteinizirajuai hormon). Postoje različite šeme indukcije ovulacije. Međutim, pristup indukciji je krajnje individualan i prilagođen pacijentkinji u cilju postizanja što boljeg odgovora jajnika. Terapija sa Gonadotropnim hormonima započinje drugog dana ciklusa. Količina datog leka je krajnje individualna i zavisi od procene lekara kakva će biti reakcija jajnika na datu količinu hormona. Tokom ciklusa indukcije, obično počev od 6 dana ciklusa, započinje svakodnevno ultrazvučno praćenje rasta i broja folikula koji se razvijaju.
Punktiranje sadržaja jajnog folikula se uobičajeno vrši 34 – 36 sati posle davanja hCG – a (horionskog gonadotropina). Zajedno sa folikularnom tečnošću aspirira se i jajna ćelija.
Dobijene jajne ćelije iz jajnika žene se stavljaju u laboratorijsku posudu u kojoj se nalaze posebni medijumi. Medijumi su bliski po sastavu tečnosti u jajovodu, gde se jajna ćelija oplodi spermatozoidima koji su prethodno obrađeni u laboratoriji.
Laboratorijska posuda koja sadrži jajnu ćeliju i spermatozoide stavlja se u inkubator koji obezbeđuje permanentnu temperaturu identičnu telesnoj, gde dolazi do njenog spajanja sa spermatozoidom i započinjanja ćelijske deobe.
Nakon 3 do 5 dana embrion se uvodi u materičnu duplju posebnim kateterima. Oplođena jajna ćelija počinje da se deli. Otprilike jedna deoba nastupa na 12 sati. Kad embrion ima 4 do 8 ćelija kateterom se ubrizgava u šupljinu materice. Embrion se “usadi” ili “implantira” za tri do četiri dana u šupljinu materice. Ukoliko dođe do implantacije embriona nastaće trudnoća.
Za celokupan cenovnik svih usluga BioCell Hospital bolnice kliknite na CENOVNIK.
Za sve dodatne informacije i zakazivanja pozovite kontakt centar BioCell Hospital bolnice na 011 66 88 000 ili 060 66 88 000 a možete nas kontaktirati i putem kontakt forme klikom na link KONTAKT