Pre četiri decenije, nakon prve uspešne in vitro fertilizacije i rođenja prve ‘bebe iz epruvete’, asistirane reproduktivne tehnologije (ART) doživele su eksplozivan rast i razvoj. I dalje se ostvaruje značajan napredak u lečenju neplodnosti upotrebom različitih inovativnih tehnika. Neke od njih su in vitro fertilizacija (IVF), in vitro maturacija oocita (IVM), intracitoplazmatsko injektiranje spermatozoida (ICSI), preimplantaciona genetička dijagnostika (PGD)…
Od tada, više od osam miliona beba rođeno je širom sveta kao rezultat vantelesne oplodnje. Na primer, evropska studija je otkrila da je stopa transfera jednog embriona porasla sa 11% u 1997. na 38% u 2015. godini.
Postoji veliki broj naprednih tehnika vantelesne oplodnje koje su pomogle da se poboljšaju ishodi trudnoće. Sve navedene tehnike se izvode i u BioCell Hospital bolnici.
Preimplantaciono genetsko testiranje može smanjiti šanse za pobačaj i povećati šanse za uspešan IVF. Postoje dve vrste ovakvog testiranja:
Bilo da se radi o svežem embrionu ili zamrznutom-odmrznutom embrionu, neki se podvrgavaju proceduri koja se zove asistirani hečing pre nego što se prenesu u endometrijum materice. Korišćenje metode asistiranog hečinga kao dela procesa vantelesne oplodnje može potencijalno dovesti do boljih ishoda IVF. Zona pellucida je spoljašnji zaštitni omotač koji se zadržava još od stadijuma jajne ćelije do 5-6 dana. Kako se embrion širi, zona pellucida postaje sve tanja. U idealnom slučaju, zona bi trebalo da postane dovoljno tanka, tako da 5-6 dana embrion probije barijeru i izađe iz svoje opne. Ovo je prvi korak do implantacije, gde se embrion „oslobađa“ zone pellucide, a zatim se pričvršćuje za sluzokožu materice nakon transfera.
Da li se ovo dešava prirodno? Da! Ali u nekim slučajevima može doći do neuspeha prirodnog oslobađanja embriona. Prednost koju imamo sa vantelesnom oplodnjom je ta da možemo „osloboditi“ embrione pre transfera, kako bismo povećali šanse za implantaciju. Ovo se radi u laboratorijskim uslovima pod mikroskopom, probijanjem dela zone pellucide. Obično se radi u slučajevima kada se sumnja da je došlo do otvrdnjavanja zone pellucide ili kada je iz nekog razloga zona pellucida suviše debela.
Asistirani hečing je jednostavna procedura koja se u današnje vreme uglavnom radi laserima. Deo zone koju treba probiti se fokusira pod invertnim mikroskopom. Zatim se uz pomoć lasera pravi pukotina. Nakon ovoga, embrion se može ostaviti 1-2 sata pre embriotransfera da se sam oslobodi kroz pukotinu koju smo napravili uz pomoć lasera. Postoje, međutim, i neki nedostaci kao što su malo veći rizik od identičnih blizanaca, kao i mala šansa da se embrion ošteti tokom ovog procesa.
ICSI je proces koji se koristi za oplodnju jajne ćelije pojedinačnim spermatozoidom. Umesto stavljanja jajne ćelije u petrijevu posudu sa hiljadama plivajućih spermatozoida, ICSI metoda koristi pipetu za ubrizgavanje pojedinačnog speramtozoida (morfološki normalnog) direktno u citoplazmu jajne ćelije. Uspešnost oplodnje ovom metodom se kreće od 50% do 80%. Međutim, ICSI u nekim slučajevima može prouzrokovati oštećenja jajne ćelije i može zaustaviti rast embriona.
Klasična IVF metoda oplođenja podrazumeva da se jajne ćelije i spermatozoidi drže u posudi za kulturu nekoliko sati\preko noći, oponašajući prirodnu oplodnju. Spermatozoidi plivaju do jajne ćelije pri čemu do oplodnje dovodi samo jedan od njih. Međutim, postoje slučajevi kada spermatozoidi nisu pokretni ili u ejakulatu nema morfološki normalnih spermatozoida. Ovde na scenu stupa ICSI. Da li je ICSI za sve? Ne baš. ICSI se najčešće radi u slučajevima teškog muškog faktora infertiliteta, prenatalni genetski skrining, ponovljeni neuspesi IVF-a i tako dalje. Odabir ICSI metode zavisi od pacijenta, lekara, embriologa i protokola koji najbolje odgovara pacijentu.
Embrioni se uzgajaju u laboratoriji pre implantacije. Jedna napredna IVF tehnika je premeštanje embriona u različite medijume kroz različite faze razvoja. Ovo optimizuje hranljive materije kojima je embrion izložen. Tipično, postoje tri tipa medijuma za kulturu koji povećavaju nivo ishrane i pH vrednosti: Medijum za fertilizaciju, odnosno oplođenje; medijum za deobu ćelija i medijum za blastociste. U poslednje vreme se sprovode studije kako bi se utvrdilo da li različiti medijumi za kultivaciju embriona utiču na težinu deteta pri rođenju, ali još uvek nema konkretnih dokaza.
Od kada je vantelesna oplodnja postala sve zastupljenija metoda dobijanja potomstva, a njene tehnike sve naprednije, mnogi se fokusiraju na važnost odabira visokokvalitetnih embriona. Postoji toliko mnogo faktora koji utiču na kvalitet embriona. Od dobijanja najkvalitetnije jajne ćelije i odabira najboljeg spermatozoida, preko pravilne deobe ćelija, pa sve do dobijanja zdravog embriona bez oštećenja. IVF tehnike pomažu u postizanju najboljih ishoda vantelesne oplodnje, od aspiracije jajnih ćelija pa sve do implantacije. Napredne ivf tehnike mogu identifikovati visokokvalitetne jajne ćelije i spermatozoide dok stvaraju optimizovano okruženje u kojem embrioni mogu da napreduju. U stvari, jedna studija je otkrila da kvalitetniji embrioni rezultiraju većom stopom nataliteta.
Stopa uspeha IVF nastavlja da raste. U 2020. godini, ciklusi biomedicinski potpomognute oplodnje, koji su rezultirali živorođenim detetom, kretali su se od 23,9% do 49,8%, u zavisnosti od starosti. A 82% svih trudnoća je rezultiralo porođajem, što otkriva koliko kvalitetni embrioni povećavaju šanse za uspešan porođaj.
Decenije tehnološkog napretka učinile su IVF procedurom koja menja život. Postoje nove tehnike dostupne u svakoj fazi procesa vantelesne oplodnje, od odabira najkvalitetnije jajne ćelije i spermatozoida do optimizacije uslova oplodnje i implantacije. Sva ova naučna otkrića dovela su do povećanja stope živorođene dece, dajući porodicama nadu da će uspešno doneti bebu kući nakon IVF putovanja.
Za sve dodatne informacije i zakazivanja pozovite kontakt centar BioCell Hospital bolnice na 011 66 88 000 ili 060 66 88 000, a možete nas kontaktirati i putem kontakt forme klikom na link KONTAKT